deep space
14.02.2006., utorak
Borba za mjesec
 Među znanstvenicima se razvila velika, ali i zdrava, kažu, rasprava oko toga trebaju li na Mjesec ići ljudi ili roboti te trebaju li ići na poznata ekvatorijalna područja ili u neistražene, ali sunčane polarne regije. Slična se rasprava vodila i tijekom pripremnih faza za misije marsovih rovera, a glavno pitanje koje se postavlja je trebaju li se najprije roboti, a kasnije i misije s ljudskim posadama fokusirati na dobro poznata ekvatorijalna područja ili na obećavajuća, ali uvelike nepoznata polarna područja. Nevano je David McKay, glavni znasntvenik za astrobiologiju u NASA-inom Svemirskom centru Johnson u Houstonu, odaslao pismo namjere u kojem predlaže da barem jerno mjesto sliejtanja bude u tamnim vulkanskim naslagama, zvanim piroklastični depozit, koje se uglavnom nalaze podalje od Mjesečevih polova. Pretpostavlja se da su duboke naslage čestica ekstremno finih zrnaca bogate metalima koji bi se mogli iskoristiti za in situ proizvodnju. "Osim sirovina", kaže McKay, "generalna je prednost što proizvodnja kisika i vodika iz lunarne piroklastike može biti značajnije jeftinija i jednostavnija nego iz bilo kojeg drugog Mjesečevog izvora". A ti bi elementi mogli biti ključni za održavanje života i proizvodnju goriva za dobivanje nergije. Pravi raskol Mnog ipak istraživači tvrde da bi polarna područja morala biti top-prioritet. Veliki broj trenutih i planiranih orbitalnih misija lako popuni neznanje o tim područjima. NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter, koji bi trebao biti lansiran krajem 2008., dizjaniran je za potragu za resursima po čitavom Mjesecu, a ksanije bi msiije samo mogle potvrditi njegove nalaze. "Znanstvena zajednica za istraživanje Mjeseca zasita je rascijepljena oko mjesta budućih slijetanja", kaže Butler Hine, zamjenik menadžera Programa Robotic Lunar Exploration u Istraživačkom centru Ames u Kaliforniji. "Pola znanstvenika kaže da su najinteresantije mjesto polarna područja, dok druga polovica tvrdi da su to ekvatorijalna područja", kaže on. "No, moje je predviđanje da će prvi landeri ići u polarne krajeve Mjeseca".  Na karti su prikazana mjesta spuštanja misija Surveyor (žuto), Apollo (zeleno) i Luna (crveno), koja su uglavnom centrirana oko Mjesečevog ekvatora Vodena zamka Drugi kažu da debata nije tako oštra. Lunarni i planetarni znanstvenik Charles Wood s Jezuitskog sveučilišta Wheeling, kaže da "izgleda da je trend da se ide na polove. A McKayevo pismo opisuje kao "osvježavajuću promjenu mišljenja". Razlog više za istraživanje sjevernih polarnih područja pronađen je u mogućnosti da vodeni led s kometa možda leži smrznut u sjenovitim kraterima. Neke potencijalne sjenovite vodene zamke nalaze se blizu mjesta koje je gotovo stalno izloženo Suncu. Teorija o vodenom ledu je dobila novi zamah podacima s Lunar Prospector Orbitera, koji pokazuju obilje atoma vodika na polovima. No, nitko pozdano ne zna jeli taj vodik u obliku vodenog leda. Neka svjetlo radi "I bez povećanih razina vodika, više Sučevog svjetla je dovoljan razlog za ići na polove", kaže Ben Bussey, iz Laboratorija za primijenjenu fiziki Sveučilišta Johns Hopkins. On je 2005. u magazinu Nature objavio tekst u kojem tvrdi da su podaci iz misije Clementine iz 1994. otkrili nekoliko mjesta visoko na zidovima kratera blizu sjevernog pola koja su tijekom ljeta stalno osvijetljena čitav lunarni dan, gotovo 29 zemaljskih dana. "Polovi mogu biti najbolje mjesto za drugotrajniji boravak", kaže. "Svjetlo to omogućuje". Znanstvenici vjeruju da horizontalni solarni paneli na polovima mogu skupljati Sunčevu energiju najmanje 75% vremena, dok bi oni na ekvatorijalnim područjima to mogli samo tijekom 14 dana, dok bi 14 dana bili u potpunom mraku. Računalni modeli pokazuju da temperatura na polovima vraira do 10 stupnjeva oko -50°C, dok temperature na Mjesečevom ekvatoru fluktuiraju između -180 i 100°C. Više: http://lunar.gsfc.nasa.gov/ www.nasa.gov/centers/ames/home/index.html http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/clementine.html |
